PRIJEDLOG PRENAMJENE PROIZVODNOG KOMPLEKSA ČAKOVEČKIH MLINOVA

Idejni projekt prijedloga prenamjene proizvodnog kompleksa Čakovečkih mlinova nastao je kao nastavak studentskog rada arhitekta Igora Perhoča koji je obrađivao moguću stambenu prenamjenu tornja mlina-silosa. Ujedno je i prostorni nastavak idejnih projekata moguće gradnje na prostoru tenis kluba Franjo Punčec i prenamjene prostora bivše tvornice MTČ. Namjera nam je bila da predložimo moguće nove komercijalne funkcije tog specifičnog prostora koji se širenjem grada uglavio između centra grada i njegovog južnog dijela – Travnika. Vertikale vodotoranj–silos i mlin-silos vizualni su reperi grada Čakovca vidljivi iz velikih daljina i stoga vizualno intrigantni. Okosnicu cijelog prijedloga čini prenamjena vodotornja–silosa u interaktivni Muzej vode i zemlje sa caffe barom na njegovom vrhu. Takvi muzeji realiziraju se zadnjih dvadesetak godina kao vrlo profitabilne obrazovne i zabavne ustanove koje s mnogo aspekata obrađuju teme kojima su posvećene. Mnogobrojni su primjeri takvih muzeja u europi – Grad znanosti u Parizu, muzej čokolade u Kölnu, muzej vode u njemačkom Mülheim an der Ruhru, muzej čovjeka u Neanderthalu, «Nemo» u Amsterdamu, muzej muzike u Beču i mnogi drugi. Naš najpoznatiji interaktivni muzej, čiji postav doduše još uvijek nije dovršen, je muzej Neandertalaca u Krapini.  Njegovu posjećenost, profitabilnost i značaj koji ima za grad Krapinu i čitavu regiju potrebno je posebno istaknuti. Istu takvu funkciju mogao bi imati i predloženi Muzej vode i zemlje kao mogući novi komercijalni simbol grada Čakovca i Međimurja koje je između ostalog «zemlja između dvije vode».

Nije nam naravno namjera u pitanje dovoditi vrlo ozbiljnu gospodarsku djelatnost koja se u ovim teškim gospodarskim vremenima uspješno odvija na tom prostoru već nam je namjera da samo proširimo funkcionalne, prostorne i vizualne mogućnosti spomenutog prostora i ostavimo ih drugim vremenima koja možda nikad neće doći.

Neovisno o idejnom projektu smatramo da bi se atraktivnost vertikala vodotornja–silosa i mlina–silosa mogla relativno jednostavno obogatiti video instalacijama.